fbpx

Berima Hačam: Mentalno zdravlje ne znači da smo uvijek sretni i raspoloženi

Piše Berima Hačam, psiholog SOS Dječijih sela BiH

Zdravlje je stanje potpune fizičke, mentalne i socijalne dobrobiti, a ne samo odsustvo bolesti i iscrpljenosti, stoga bez mentalnog zdravlja nema ni zdravlja uopšte. A često zbog mnogih problema, mentalno zdravlje stavimo po strani, i ne doživljavamo ga kao prioritet, posebno danas u doba pandemije.

Mentalno zdravlje podrazumijeva sposobnost promjene, prilagođavanja i suočavanja s poteškoćama i stresom. Ako budemo fleksibilni, možemo riješiti probleme. Kada nam je mentalno zdravlje narušeno, počinjemo gubiti tu fleksibilnost i uvijek se koristimo istim strategijama za rješavanje problema bilo da su oni primjereni situaciji ili ne. Ili, izbjegavamo suočavanje s poteškoćama općenito. Pandemija COVID-19 nova je i do sada nepoznata opasnost, pa je strah prirodna i očekivana pojava. Strah je u funkciji podizanja nivoa budnosti i pažnje kako bi se na adekvatan način suočio s opasnošću i preživio. Strah je instinkt, a ponašanje je automatsko i često iracionalno. Ova se pandemija pojavila iznenada i iz temelja potresla sve aspekte našeg života: lični, porodični, društveni i poslovni. Ograničenje kretanja, socijalna distanca, rad od kuće, „online“ podučavanje, promjena svakodnevnih rutina stavljaju na test naše lične resurse i sposobnost prilagođavanja u vrlo kratkom vremenskom periodu. Znanje o virusu, usvojeno znanje o tome kako se zaštititi, efikasnost preduzetih mjera u zemlji ublažilo je strah od zaraze. Slijede zabrinutosti zbog ekonomskih, socijalnih, porodičnih i obrazovnih posljedica.

Postoje značajne razlike među ljudima u reakciji na produženi stres i traumatična iskustva – najviše pogođene osobe dobro se snalaze u kriznim situacijama i prolaze bez simptoma mentalnog poremećaja ili su blage i kratkotrajne. Samo mali dio oboljelih ljudi se ne snalazi dobro, razvijaju se simptomi koji mogu trajati godinama i uzrokovati kroničnu disfunkciju. Faktori rizika prije pandemije odnose se na osobine ličnosti pojedinca. Treba obratiti pažnju na žene, jer su prethodna istraživanja pokazala da su žene manje izdržljive od muškaraca i mlađih ljudi koji se teže nose s tim zbog nedostatka iskustva. U riziku su inače marginalizirane skupine, poput starijih, beskućnika, migranata, a posebno mentalno oboljelih, kao i one sa slabom socijalnom podrškom i lošijim socio-ekonomskim statusom. Prethodno iskusna traumatična iskustva mogu povećati ranjivost na trenutnu pandemiju. Izolacija, nedostatak kontakta s vršnjacima, poremećena svakodnevica klasificira djecu i adolescente u rizik, zbog čega su potrebne preventivne mjere i praćenje psihopatoloških simptoma tokom i nakon pandemije.

Prethodna istraživanja izvještavaju o 25-30% populacije izložene traumatičnom događaju koji ima psihopatološke simptome u vrijeme samog događaja ili neposredno nakon njega. U vrijeme pandemije COVID-19, uzorak kineske populacije otkrio je da više od 50 posto ispitanika ima simptome poput anksioznosti i depresije. Takođe, zabilježen je porast osjećaja usamljenosti, nasilja u porodici i zlostavljanja djece. Studije povezane s epidemijom SARS-a također su pokazale povećani psihijatrijski morbiditet kod ljudi koji nisu zaraženi. Dosadašnja iskustva pokazuju da 30-40 posto ljudi koji su izravno pogođeni razvijaju simptome posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), da se PTSP javlja kod 10-20 posto pomagača i kod 5-10 posto u općoj populaciji. Uz to, ljudi koji su tijekom pandemije izgubili člana porodice ili voljenu osobu i nisu se mogli pobrinuti za tu osobu ili se dostojanstveno oprostiti zbog rizika od infekcije, mogu razviti patološke oblike žalovanja poput neinicijativnog ili kroničnog žalovanja.

Važno je znati da mentalno zdravlje ne znači da smo uvijek sretni i dobro raspoloženi. Svi se suočavamo sa životnim poteškoćama, stresovima i gubicima, a zatim se osjećamo uplašeno, zabrinuto, ljutito, tužno. I to je uredu, jer emocije su sastavni dio svakog čovjeka. Dobro mentalno zdravlje omogućava nam da prihvatimo svoje emocije i nosimo se s poteškoćama koristeći svoje resurse, vještine i sposobnosti. Mentalno zdravlje znači bavljenje produktivnim aktivnostima – onima koje uključuju naša osjetila, emocije i intelekt i pomažu nam u rastu i razvoju – bez obzira koliko one izgledale „malene“. Logičan opozit je da su neproduktivne one aktivnosti koje nanose štetu ili nanose štetu drugima ili nama. Stoga, uvijek se trebamo truditi raditi na sebi i pobošljanju vlastitih osobnosti. No, čovjek nije izolovana jedinka i na njega umnogome utiče okruženje, a mentalno zdravlje je temelj dobrobiti i dobrog funkcioniranja pojedinca, ali i zajednice. Ako želimo mentalno zdravu zajednicu, pored zadovoljavanja osnovnih potreba, poput hrane i skloništa, sigurnog okruženja od nasilja, pozitivnih obrazovnih iskustava, zaposlenja i dobrih uslova rada i poštivanja ljudskih prava, moramo stvoriti i uvjete za učenje i vježbanje vještina suočavanja i izgradnju kvalitetnih odnosa. Istraživanja pokazuju da rane intervencije zasnovane na zajednici, poput ulaganja u kvalitetno roditeljstvo i promicanje mentalnog zdravlja u školama kroz učenje emocionalnih i socijalnih vještina, imaju pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje djece i mladih, a pozitivan utjecaj nastavlja se i u odrasloj dobi. Posebnu pažnju treba posvetiti najranjivijim grupama u društvu i manjinama, a jednak pristup službama za mentalno zdravlje i njihovim programima treba osigurati svim osobama, bez obzira na njihovu dob.