Doniraj Online


Molim Vas ispunite sva odgovarajuća polja.

Danas nam je ohrabrenje svima potrebno, a mi porukom #nismosami želimo uvjeriti sve ljude da uistinu nisu sami. Vjerujemo da u ovim izazovnim danima nećemo ostati bez vaše podrške koja nam je potrebna danas više nego ikada, jer naša briga o djeci ne može biti zaustavljena!

Hvala vam što ste ostali kod kuće i što čuvate svoje zdravlje i zdravlje svih nas. Ne napuštajući sigurnost vlastitog doma, pozivamo vas da donirate online.

Donirati možete i putem žiro računa kod Raiffeisen banke:
1610000000000011, poziv na broj 502021000-030000626-9

Nazvati naš humanitarni broj  090 292 000
(Za korisnike BH Telecoma, cijena poziva iznosi 3,10 KM bez PDV-a)

Za sve dodatne informacije možete nas kontaktirati na slijedeće brojeve telefona:
+387 66 910 677  i  +387 61 133 808

SAVJETI NAŠIH STRUČNJAKA

RODITELJI KAO PRIMJER

Roditelji su prve osobe sa kojima djeca imaju interakciju i njihovi su prvi učitelji. Osim što moraju znati šta sve žele prenijeti svojoj djeci, roditelji moraju i znati/naučiti kako to uraditi.

Tokom trajanja samoizolacije, djeca su najupućenija na svoje roditelje. Način na koji oni reaguju na informacije koje se plasiraju, da li su zabrinuti ili optimistični, da li djeci objašnjavaju okolnosti koje trenutno živimo ili ne, te na koji način to rade, u mnogome će odrediti osjećanja i ponašanje same djece.

Da, velika je odgovornost na roditeljima ovih dana. No, nije li tako uvijek? Biti roditelj uistinu je jedna od najodgovornijih i sigurno najzahtjevnijih uloga u životu. Ali zasigurno i uloga koja donosi nemjerljivo zadovoljstvo i sreću.

Roditelji mogu primijeniti neke praktične korake i tako olakšati nošenje sa trenutnim okolnostima i sebi i djeci.

  • Budite svjesni da Učenje kroz primjer – traje neprestano! Utoliko roditelji uistinu trebaju biti oprezni na koji način ispoljavaju emocija/stavova pred djecom, jer će ona jednako učiti iz onoga što su vidjeli, bez obzira je li to ono što smo im željeli pokazati ili ono čega bismo ih željeli poštedjeti
  • U okolnostima samoizolacije osigurajte da sa djecom podijelite informacije koje će biti prikladne za njihov uzrast; pripazite pri tom da dijete ne preopteretite sa previše informacija. Razumijevanje okolnosti za neku djecu može biti izazov – stoga razvijajte njihovo razumijevanje ritmom koji mogu slijediti
  • Otvoreno komunicirajte sa svojom djecom – vjerovatnije je da će dijete prema vama biti otvoreno i direktno ukoliko se vi ponašate na takav način. Neka vrijeme koje sada provodite intenzivno zajedno, bude prilika da sa svojom djecom uspostavite ili unaprijedite dobru komunikaciju kao suštinu vašeg odnosa!
  • U prisustvu djece budite pozitivni i optimistični. Pozitivno okruženje djeci ulijeva osjećaj sigurnosti i povjerenja, te utiče na to da znaju da u roditeljima imaju nekoga ko će ih zaštititi.

Budimo pozitivan primjer djeci i potrudimo se da izazovne okolnosti koje trenutno svi živimo, ne utiču na njihov pravilan rast i razvoj.

SVAKO RJEŠENJE PROBLEMA POČINJE RAZGOVOROM!

Razgovor između djece i roditelja ključan je za stvaranje osjećaja povjerenja, sigurnosti i poštovanja. Kada dijete odrasta u porodičnom okruženju koje ga potiče na razgovor, ono uči kako izraziti svoje emocije, misli, te ima puno povjerenje da je u redu izražavati se na način koji njemu/njoj odgovara.

Okolnosti u kojima smo se se našli, nove su i za djecu, te ukoliko im nisu objašnjene, kod njih mogu izazvati osjećaj straha, zbunjenosti, nervoze i neizvjesnosti.  Razgovor je lijek!

U nastavku donosimo nekoliko preporuka koje vam mogu pomoći prilikom započinjanja i vođenja razgovora sa vašom djecom:

  • kada želite potaknuti dijete na razgovor, budite spremni da ga saslušate i to mu/joj i pokažite. Time ćete uliti povjerenje i dijete će razumjeti da ćete obratiti pažnju na njegove/njene stavove, emocije, razmišljanja. Kada pažljivo slušate u prilici ste da „čujete“ i sve ono o čemu dijete indirektno govori (npr. kada dijete govori o strahu od mraka, ono zapravo govori o strahu od neizvijesnosti – šta se krije u mračnoj prostoriji)
  • prilikom razgovora sa djetetom, neverbalni dio komunikacije jednako je važan kao i sve ono što izgovorimo. Ukoliko dijete inicira razgovor, posvetite mu punu pažnju, ostavite ono što ste do tada radili, a stavom i govorom tijela poručite djetetu „da, vidim te i čujem šta govoriš“. Postavite se tako da ste u razini očiju djeteta, te izrazom lica pokažite da razumijete i prihvatate djetetove emocije koje izražava.
  • Tokom razgovora važno je da dijete ohrabrujete da se izrazi. Možete reći: „Reci mi nešto više o tome“, ili „Vidim da ti je to važno“, ili „“Divno je da o tome želiš razgovarati“…
  • Djetetu je izuzeno važno da vidi da razumijete i prihvatate njegove/njene emocije i stavove, te je važno da mu/joj to i pokažete. Ohrabrite ih sa rečenicama poput „Vjerujem da te to žalosti/ljuti/donosi strah“ ili „U redu je da se tako ojećaš“
  • Osjećaj sigurnosti koji možete dati djetetu, za njega/nju je od neprocjenjive važnosti. Kada zna da ste tu za njega/nju u svim okolnostima, biće spremno podijeliti sve što ga/je muče. No, u tom odnosu, bitno je ohrabrivati dijete da, uz vaše usmjeravanje, samo dođe do rješenja. Tako npr. možete reći „Šta misliš da je dobro napraviti u ovoj situaciji?“ ili „Da li ti je potrebna neka pomoć da riješiš taj problem?“ ili „Da li vidiš da ti ja ili neko od ukućana trebamo?“
  • Prilikom razgovora sa djetetom vodite računa da ne upotrebljavate rečenice koje ga/je mogu povrijediti, učiniti da se osjeća manje važnim, te u konačnici dovesti do toga da se dijete povuče te ne razgovara sa vama. Rečenice poput „Ne deri se!“, „Nećemo sada o tome“, „Opet radiš pogrešno“ i sl, rečenice su koje će zatvoriti vrata produktivnoj komunikaciji i udaljiti dijete od vas i vas od djeteta.

Razgovarajte sa svojom djecom svakoga dana, o svemu što se dešava, upoznajite jedni druge i učinite vašu vezu još posebnijom. Imati porodicu i nekoga na koga se možete osloniti, najvažnija je stvar u životu!

ČOVJEČE NE LJUTI SE!

Svaki roditelj se bezbroj puta suočio sa ljutnjom kod svog djeteta. To je sasvim prirodna emocija koja se javlja kod djece, no za roditelja je važno da je zna prepoznati, adekvatno na nju reagovati i pomoći svom djetetu da se bolje osjeća.

U okolnostima samoizolacije, kod neke djece emocija ljutnje može biti izraženije prisutna. Zašto je to tako? Ljutnja se uobičajeno javlja kada se pojavi prepreka u ostvarivanju cilja ili kada dijete ne može ostvariti neku svoju potrebu, a okolnosti u kojima smo se našli uistinu traže od djece da se ponašaju drugačije, te im ne dozvoljava da sve svoje potrebe ostvare na način kako su to mogli prije mjesec dana.

„Ne mogu izaći vani da se igram“; „Ne viđam svoje prijatelje“; „Ne idem u školu onako kako sam navikao/navikla“… kod djece može izazvati osjećaj nelagode, a kod neke djece i osjećaj ljutnje.

Kako im možete pomoći u tim okolnostima?

  • Potrudite se dokučiti šta je dovelo do ljutnje kod vašeg djeteta. Razgovarajte o tome šta je želio/željela, a nije uspio/uspjela dobiti. Zašto ga/je to toliko ljuti? Nekada dijete ispoljava ljutnju zato što želi da ga se sasluša, želi dobiti pažnju…Kada razumijete odakle ljutnja dolazi, mnogo ćete jednostavnije znati odgovoriti na potrebe djeteta
  • Budite dobar primjer djetetu. Svaki roditelj je prvi model od kojeg djeca uče. Ukoliko roditelj na poteškoću na koju nailazi reaguje burno, svađa se i viče, dijete će razumjeti da je to adekvatan način na koji treba ragovati. Pokažite svojim primjerom – kroz konstruktivan razgovor kako se iznijeti sa emocijom ljutnje
  • Roditelji trebaju biti podržavajuće prema svojoj djeci, stoga ih ohrabrite da izražavaju svoje emocije, neovisno da li su ugodne ili neugodne. „Vidim da si ljut/ljuta? Kako ti mogu pomoći?“ rečenice su koje možete koristiti kako biste djetetu pokazali da vidite, razumijete i prihvatate njegove/njene emocije. Jasno je da dijete ne može uvijek dobiti ono što želi, ali ovakvim pristupom pomoći ćete djetetu da razumije kako postoje i drugi, prihvatljivi načini da se dođe do cilja.
  • Pohvala koju upućujete djetetu ima izuzetno veliki učinak. Stoga, umjesto da kritikujete dijete za neprimjereno reagovanje, kada primijetite da je, uz vaše usmjeravanje dijete izašlo na kraj s ljutnjom – pohvalite ga. To će mu/joj pomoći da razumije kako je ponašanje usmjereno na pozitivan ishod ono koje je poželjno i prihvatljivo

Pozitivna i podržavajuća atmosfera u porodici je ono što želimo za svako dijete. Budite oslonac svom djetetu, snaga i potpora kada je treba, te vjetar u leđa kada sanja velike snove. Volite svoju djecu!

ZAŠTO NE MOGU IZAĆI DA SE IGRAM SA DRUGARIMA?

Svaka porodica kreira svoju rutinu i ima svoju dinamiku, te „pravila“ po kojima se ponaša. U uobičajenim okolnostima neke porodica sa djecom vole provoditi vrijeme u parku, kod prijatelja, rodbine, šetajući alejom ili u vožnji biciklom.

Ovih dana, nažalost, niti jedna od tih aktivnosti nije moguća, što kod djece i adolescenata može otvoriti čitav niz nedoumica, pitanja i nerazumijevanja. I to je sasvim prirodno, te kao takvo treba prihvatiti i pomoći im da se snađu u novonastaloj situaciji.

„Zašto moram ostati kod kuće?“, „Mogu li izaći samo ispred zgrade/kuće?“, „Dosadno mi je biti stalno u kući/stanu“, „Želim vidjeti svoje prijatelje“…samo su neka od pitanja koja možete dobiti od svojih mališana ili adolescenata. Rutina koju su do sada imali, sasvim je nestala, te je važno da im pokažete da ste im podrška u svim okolnostima, te da se kao porodica možete suočiti i iznijeti sa svakom situacijom.

Šta možete uraditi?

  • Neophodno je da djeci i adolescentima, u skladu sa njihovim uzrastom približite zašto je važno da ostanu kod kuće. Objasnite im da će samoizolacija osigurati da oni, te ljudi oko njih ostanu zdravi
  • Osjećaj neizvjesnosti za djecu i adolescente može biti izuzetno stresan. Recite im da to razumijete, ali naglasite da okolnosti u kojima se sada nalazimo neće trajati zauvijek, te da će, uz pridržavanje samoizolacije svih nas, sve puno brže proći
  • Stvorite novu rutinu porodice! Zašto je rutina važna za djecu? Prije svega, rutina je dio dječijeg razvoja – čitajte sa djecom, igrajte se, razvijajte rutinu vezanu za jelo, spavanje, porodičnu zabavu. Rutina pomaže cijeloj porodici – djeca se bolje osjećaju kada znaju šta se od njih očekuje, ali i kada znaju šta oni mogu očekivati od drugih
  • Prijatelji i rodbina sa kojima su djeca i adolescenti bili u kontaktu i provodili vrijeme, sada im sigurno nedostaju. Prije svega pohvalite njihova osjećanja – objasnite im da je divno da imaju drage i bliske ljude u svom životu i da te relacije trebaju njegovati. Ohrabrite ih da, dok traje period samoizolacije, sa dragim ljudima budu u kontaktu putem skype-a, vibera, telefona. To će njihovu relaciju zasigurno učiniti još snažnijom. Novi način komunikacije može probuditi i kreativnost kod vaše djece – predložite im da osmisle kako da igraju društvenih igara putem video poziva, igraju se pantomime ili pomognu jedni drugima sa školskim zadacima.

Biti u samoizolaciji uistinu je izazovno i za roditelje i za djecu. No, toplo porodično okruženje, u kojem vlada harmonija, ljubav i podrška čine da sve životne okolnosti razmijemo na drugi način. Volite svoju djecu i budite tu za njih!